Tuesday 6 January 2009

Kračun


Kračun. Božić. Weihnacht. Yule. Natale.
Da odmah pokušam da pojasnim: Interesantno je da ogromna većina ljudi (ne samo kod nas) smatra da se na engleskom Božić kaže Krismas (Christmas).
Wrong!
Merry Christmas, je zapravo pozdrav Mariji majci Isusovoj (Bogorodici), gde je ime (eng. Mary) vremenom u govoru postalo merry - srećno, veselo. Ono christmas je valjda jasno - Christ's Mother (Ma).
Pravi naziv za Božić na engleskom je dat u prvoj rečenici - yule. Badnjak - yule log. Izgovara se jul.
U USA se inače odomaćio izraz Christmas tree, ali se to odnosi na jelku a ne badnjak. Ameri su ionako izmislili engleski jezik, zar ne ... kao i srbi pravoslavlje.
Ali, da se manemo časova engleskog, koga interesuje povezaću ga sa Pištom pa neka čitčetuju (divane, ćakulaju, lade usta) ceo dan, na engleskom naravno.
Većina nas o Božiću zna mnogo, malo, dovoljno, nedovoljno ili čak pogrešno. I to nema nikakve veze sa koje strane ulaznih vrata crkvenog dvorišta stojite. Isuviše njih unutra ne zna, ili čak i ne želi da zna, ništa više od onih ispred. A ubeđeni su 100% da znaju - taman koliko (im) treba.
Srpska posla, kao i obično. Nikada nam nije dovoljno nacionalnog patriotizma (...), pa da ne bi izmislili još i verski patriotizam pride. Odličan izgovor zbog onih koji bi da znaju nešto više.
Prosto, ne mogu da shvatim ljude koji kasape sopstvene šume "iz verskih pobuda"! Ispada da su crveni svojevremeno zabranjujući (?) slave i ostale verske "potrebe" štitili prirodu upola (sekle se jelke punom parom i tada - hrastovina kao nije).
Bez veze, jer koliko znam originalni hrišćanski način slavljenja dana rođenja Sina Božijeg nema nikakve veze sa mlatišumama, bila to čamovina ili hrastovina. Obaška što u Judeji i Palestini nisu rasle jelke i hrastovi, nego uglavnom kedrovi i masline - ali, tamo njih niko ne seče.
Zato Srbi tradicionalno u ovo doba preseljavaju svoje šume na trgove, ulice i pijace da bi ih posle pobacali ili spalili - uz dim cigareta.
Eto na šta liči park kod Kalenić pijace u Beogradu ovih dana:
Negde sam pročitao da je badnjak grana ili mladica hrasta ili cera, ona koja može sa tri (ritualna) udarca sekire (nikako više!) da se odvoji od stabla, da to radi domaćin kuće i da se u kuću donosi ili stablo ili onoliko grana koliko ima ukućana.
Valjda još uvek ima onih koji se sećaju kako je naša Mila&Draga pre par godina k'o mutava navalila da lično obali jedan badnjak za Opštinu, iako su je na to upozorili i sveštenici ali i saradnici. Pa posle Gune morao da uskače. Baš se nešto ne sećam da li je prvo poljubila balvan, kao što je i običaj ...
Na stranu ono "nebesko", priča je sama po sebi zaista interesantna. Tiče se verovatno najvećeg revolucionara u istoriji ljudskog roda. I ne samo ono što je direktno povezano sa rođenjem Hristovim, podjednako je zanimljiva ali i značajna priča o Jovanu Krstitelju. Čoveku koji je krstio Isusa u reci Jordan.
Na engleskom je on John the Baptist. Nemci ga zovu Johan Baptista, slično je i u latinskim jezicima. Kod semitskih jezika (jevrejskog i arapskog) se kaže Zaharije/Zakarije, tj. Krstitelj. Onaj koji je Sinu Božijem otvorio vrata Carstva Nebeskog, pa potom platio glavom jer je sve vreme govorio da Mesija dolazi. Mesija, prorok - ne Sin Božiji ili Spasitelj (to može biti samo Bog lično, nikako poslovođa). Ali, posle krštenja (baptizacije) je priča poprimila sasvim drugi tok. Čitajte sami o tome, ne bih da prepričavam jer imam običaj da sve proglašeno neporecivim tumačim na svoj način.
Inače, 6. januar je interesantan datum: Kod pravoslavnih je to (po starom kalendaru) 24. decembar, Badnje veče. Kod katolika je to dan kada je Jovan krstio Isusa. Kod pravoslavnih dan krštenja , 6. januar (po st.kal.), pada po novom kalendaru 19. januara i poklapa se sa Bogojavljenjem.
Katolici i pravoslavci krste decu i odrasle. Baptisti priznaju samo krštenje odraslih, jer je Isus bio punoletan u trenutku krštenja. To je glavna razlika između ovih podvarijanti hrišćanskih.
A o tome da se Bog kod jevreja (JHVH, Jahve, Jehova) zapravo naziva EL (odatle se imena arhanđela u originalu završavaju sufiksom -el, božiji), a kod arapa AL (Al'lah) - šta reći, osim sledećeg: u oba jezika to znači isto - jedan, jedini. The One.
Zato, stavljam nekoliko interesantnih linkova koji imaju veze sa Badnjakom i Božićem, tj. Kračunom (hehehe).
Wikipedija - na engleskom
Wikipedija - na srpskom (postoji razlika u tekstovima)
NavidadLatina - sajt na engleskom, posvećen slavljenju Božića širom sveta (Christmas in Serbia - eto, i oni greše)
Оvaj tekst ne bi bio potpun kada ne bih uputio jedan savet lokalnim Glavešinama:
Mogli ste da izvadite onu katoličko-pagansko-unijatsko-ustašku jelku iz bunara u centru, pa da lepo uzmete pravoslavni-domaćinski-srbski-četnički-tradicionalni badnjak i stavite ga u ... bunar u centru. Ni za ono prvo niste pitali sveštena lica, ne morate ni za ovo drugo. I da se raspitate koja su omiljena drvca jevreja, muslimana i budista pa da lepo napravite Svenovogodišnju Ikebanu u ... bunaru u centru. I da traje 365,25 dana (u proseku) - da vam ne promakne nešto za 4 godine mandata.
Ni na kraj pameti mi nije palo da ovim postom ismevam bilo čija verska osećanja, niti svoje prezime. Ali, što obožavam one "naše" koji su se sa silikonskih prsa prešaltovali na silikonsku religioznost ... e, ovo je za njih. A biće uskoro još - koliko sutra.

Ваистину ...

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...