Thursday 21 May 2009

Betonska decentralizacija


Negotin, četvrtak 21. maj 2009. godine, u 13h.
Sala lokalne kancelarije ADF.

Tribina REGIONALIZACIJA U INTERESU SRBIJE u organizaciji Regionalne Agencije za Razvoj Istočne Srbije (RARIS).

Gosti:
Vladan Jeremić
Irena Veljković

Jovan Živković prof.

Dario Milenković


Prisutni ...

... dosta je bilo birokratskog formalizma. Ljudi dođoše da odrade svoje NVO dnevnice, ali baš i ne moramo o tome da pričamo toliko uštogljeno. Nisu ni oni bili - zašto bi onda ovaj tekst bio takav.

Dakle, prisutni:
U prvom redu neki za koje se tek na kraju ispostavilo da se titulišu kao predstavnici jedne od Vlaških partija (VDS). Iza njih sedoše pri(h)vatnici. Narednih par redova ide standardna ekipa iz nekoliko NVO, pa za njima nešto državnih službenika i još malo partijskih, pri dnu sale. Sve u svemu tridesetak, sa sve pripadajućim nam gostima.
Bili i svedoci iz TV Krajine, ali kao što je to uobičajeno u njihovom "slučaju" - snimiše intervju i prisutne na početku, odsedeše još malo pa tutanj, nemoj slučajno da bi snimili i po koje pitanje i potonju diskusiju. Diskus herniju već imaju poduže vreme ... bez obzira na gazdu.
Na početku beše prisutan i herr Wagner, strani plaćeni savetnik za lokalni razvoj.
O samom RARIS-u i njihovim aktivnostima informacije možete naći na gornjem linku.
O samoj tribini, evo nekoliko redaka. Inače, sve danas rečeno nalazi se na web stranama RARIS-a kao i u Priručniku za regionalizaciju, koji je danas podeljen prisutnima. Ukoliko je neko zainteresovan, skeniraću tih desetak stranica i staviti ih ovde ili poslati na mejl. Po izboru.
Današnji program bio je podeljen u tri međusobno povezane celine, logistički propraćene powerpoint prezentacijama u pozadini.

1. Osnovni principi regionalizacije i decentralizacije (Dario Milenković)
Sama tema decentralizacije i regionalizacije Srbije još uvek nema kritičnu masu u građanstvu koja bi konačno pokrenula stvari na bolje. Na NVO se i dalje, iako je XXI vek, u postoktobarskoj Srbiji ne gleda sa blagonaklonošću. Zbog toga i imamo situaciju kakva je danas, da ovu temu pokreće sama država umesto građana, koji bi za to prvi morali da budu zainteresovani. Država, i to nevoljno, pod pritiskom muke poznatije kao "evrointegracijski zakoni i propisi". Pored poznatih kriterijuma po kojima se mogu odrediti osnovne "dimenzije" nekog regiona, spomenuta je i varijanta "statističkih regiona (NUTS)" koju inače u ime države već neko vreme gura Mlađan Dinkić i njegova prateća svita stručnjaka za pare. Spomenuto je i nekoliko oblika decentralizacije, od kojih je meni lično bila posebno interesantna varijanta deetatizacije, u kontekstu prenošenja nadležnosti (manje) i poslova (mnogo više) državnog činovničkog aparata na privatni i nevladin sektor, barem onoga što se tako da organizovati a da je u korist građana.
Postavlja se pitanje da li sam državni aparat (birokratija) ima interes za sprovođenjem deetatizacije, obzirom da u toj varijanti sebi "odvaja od usta", ali još više i "od moći".
Na kraju, načinjena je paralela između centralizovane države koja prečesto vodi ka pojavi separatističkih težnji pojedinih regiona, i decentralizovane države u kojoj separatizam ne dobija legitimitet u sistemu koji ne služi interesima građana - jer ga tu nema.
2. Iskustva Evropske Unije u regionalizaciji (Irena Veljković)
Regionalna politika predstavlja jedan od suštinskih stubova savremene Evrope. Njeni ciljevi su izjednačavanje različito razvijenih oblasti (država, regija) unutar EU kao i usaglašavanje sistema obrazovanja i zapošljavanja - ne na nivou nekog proseka, već na što višem, razvijenijem, modernom. Modela regionalizacije unutar EU, ali i samih (pojedinačnih) država-članica, ima puno i ne postoji poseban, unificirajući način. Osnova evroregionalizma leži u poštovanju principa supsidijarnosti, koji podrazumeva spuštanje sistema donošenja i sprovođenja odluka ka što nižem nivou vlasti, što bliže građanima direktno zainteresovanim za rešenje određenog problema.
Nacionalne države su u savremeno doba dostigle svoj limit po pitanju administrativnih i političkih kapaciteta za rešavanje osnovnih problema građana. One države koje su po sopstvenim ustavnim rešenjima sebe od ranije definisale kao građanske (npr. Francuska) - republike ili ustavne monarhije, podjednako - u moderno doba ušle su sa vidnom prednošću nad ostalima.
Stoga, benefit "običnog" srbijanskog (ali i bilo kog drugog) građanina leži i u dostupnosti evropskim finansijskim fondovima. Osnovni uslov je baš regionalizacija i decentralizacija države. To je osnovno pitanje evropske budućnosti Srbije.

3. Mogućnosti regionalizacije Srbije (prof dr Jovan Živković)
Dat je kratak osvrt na tipove organizovanja države (federalna, konfederalna, regionalizovana), kao i istorijski pregled raznih ustavnih rešenja regionalizacije Srbije od prve polovine XIX veka pa sve do današnjih dana. Potkrepljeno kartama.
Karta Kraljevine Jugoslavije 1929-1939, prikazuje banovine. Moravskoj (administrativni centar u NIšu) je tada pripao Negotin, iako je na pljuvomet od Dunava (nije bio u okviru Dunavske banovine). Do skora je postojao predlog da Negotin bude u sklopu nekog regiona koji bi imao administrativni centar u Kragujevcu. Trenutno su u opticaju varijante Negotina kao dela regiona Jugoistočne Srbije (od Požarevca do Bujanovca), ili Istočne Srbije (okruzi Borski, Zaječarski, Braničevski i Podunavski). Početkom 90-ih godina bila je predlagana regionalizacija Srbije koja je podrazumevala 12 regiona, od kojih bi jedan bila baš Istočna Srbija. I danas ona postoji u okvirima predloženih NUTS regiona, kao takva.
Interesantno je da Negotin nema narodnog poslanika u aktuelnom (pre bi se reklo - trenutnom) sazivu Narodne Skupštine Srbije. Ali, i kada ga je imao, ti se ljudi nisu nikako ponašali kao izabranici građana iz ovog kraja, već kako je to uobičajeno kod nas decenijama - kao vojnici partije koja ih je kandidovala i poverila im mandat. Izborni sistem i zakoni nisu, niti imaju i dalje, ikakvog uticaja na njihovo ponašanje; ni većinski, ni proporcionalan niti neka hibridna varijanta, nisu suštinski doneli promene.
U Srbiji danas postoje neke političke opcije (zagovarane od pojedinih partija) koje se apsolutno protive regionalizaciji i decentralizaciji, jer se protive "cepanju države". Da li ti i takvi misle, kada to kažu, na teritoriju kao prostor na kome žive ljudi, pojedinci, građani sa svojim potrebama i problemima koje treba da im reši država kao njihov servis? Ili ipak pre pomišljaju na gubljenje ekskluziviteta u upravljanju državom od strane partija kroz administraciju koja se popunjava po striktno partijskom ključu? Činjenica je da su danas političke stranke daleko uspešnije u zapošljavanju od državnih ustanova i organa koji za to primaju platu.
Interesantan je i stav ljudi iz Crkve, koji u svemu podržavaju centralizovanu državu i protive se njenom regionalnom cepanju. Da li neko tu vidi vezu sa gore pominjanim opcijama? Ovde postoji jedno sitno "problemče" koje ide na dušu duhovnicima: Baš ta, Srpska Pravoslavna Crkva koja sadrži u sebi podosta elemenata državnosti, ima sopstvenu organizaciju koja već vekovima funkcioniše baš na regionalnom principu - po eparhijama.
Ali, kod nas su crkva i država razdvojene, zar ne?
Na kraju, prof Živković na pitanje jednog od prisutnih "šta i kako da radimo da decentralizujemo ovu zemlju i ovaj kraj, kad nam sve uzimaju", odgovara sa. "Za slobodu se treba izboriti, niko ti je neće da donese ili pokloni".
Ja na to samo imam da dodam još: Da, ali prvo treba znati šta je sloboda, razumeti njenu suštinu, pa tek onda je uzimati u usta. Nije to buzdovan, pa da se svaki čas poteže.
...

Potonja pitanja su na kraju prešla u glasnu diskusiju prisutnih, gde smo na kraju saznali i to da su pri(h)vatnici na vlasti i da nisu ništa uradili za ovaj grad, a da nisu nikoga pitali za pomoć ili učešće u borbi za boljitak grada, eto na primer Vlašku Demokratsku Stranku ... itd etc ućeduće.
Neki od prisutnih su iskazali svu neukost tako karakterističnu za celu Srbiju po ovom pitanju. Na momente čak i prenaglašenu.
Ostadoše neodgovorena pitanja o decentralizaciji državnih usluga, policije, zdravstva, školstva - da li samo na organizacionom i finansijskom nivou, ili su tu ipak neophodne i institucionalne, suštinske promene ka nižim nivoima državne organizacije. Sumnjam da o tome postoji iole ozbiljnija strategija i kod samih ministarstava kojima pripadaju pomenute oblasti, pa da bi se time mogli i mi da bavimo.
Sve u svemu, još jedan od pokušaja odbesvešćivanja nacije, igrom na lične ili lokalpatriotske emocije. Zaboravlja se jedna, veoma bitna stvar: "Naš čovek" uživa da prebacuje nekome iznad sebe odgovornost, naročito kada treba podmetnuti i sopstvena leđa zarad opšteg dobra. Sa druge strane, itekako ume da bude lokalpatriota kada izbegava da plaća obaveze toj istoj državi, pa makar to bile i one najosnovnije - komunalije, struja, porez.
Odgovorno, nema šta.
***
Za kraj ostavljam malu pikanteriju. Pogledajte dobro ovaj promotivni letak kojim se predstavlja RARIS, kroz svoj istorijat, organizaciju i aktivnosti.

OK, pogledali ste. Da li ste uočili nešto čudno, ili čak zabrinjavajuće? Ne?
Da vam malo pomognem:

Na mapi nema Negotina.
Prvo smo počeli malo da zavitlavamo Jeremića zbog štamparske greške i lošeg marketinškog nastupa (zbog toga) u Negotinu, kada se čovek okrenu i samo reče:
Šta bre hoćete, Negotina nema jer pre dve godine (2007) kada smo osnivali RARIS vaša lokalna vlast nije bila zainteresovana za to. Gledajte ko je od njih danas došao (niko) pa zaključite sami.
Herr Wagner ovo nije mogao da čuje, već je bio otišao.
Bez obzira na komentare upućene pri(h)vatnicima (Bane Oko i Čokoj Moruna), od strane ex-JUL a sada VDS Voje Kožicića, ta dvojica nisu nikakva vlast, pa čak i da hoće to da budu.
A zašto negotinski Bećari nisu bili, niti su i dalje zainteresovani za organizaciju koja za cilj ima baš pomoć razvoju Istočne Srbije, naravno i Negotina?
Zato što, onako prepametni i prepuni sebe, ne podnose da postoji još neki autoritet na polju lokalpatriotske brige za ovo parče zemlje Srbije. Zato što oni sebe smatraju ekskluzivnim i jedinim "autoritetom" po tom pitanju. Ko li im samo dade na to pravo ... ?
To se zove autocentralizam. A ovo danas ispade autogol.
Kakvi god da su, danas su na tribinu poslali svoje predstavnike i Demokratska Stranka i njihova Vlaška varijanta. A gde se dedoše ostali ... dušebrižnici?
...
Ko razume suštinu razlike između decentralizacije i ekscentralizacije, zna o čemu govorim.

4 comments:

Anonymous said...

Mali, malo se raspitaj koliko je clanarina za RARIS ( tacnije koliko posto budzeta opstine , nisam siguran ali mislim da je 0.1 ili 0.2%). To sto nema Negotina na prospektu nije mnogo strasno. A pitaj Jeremica zasto nema Negotin-a.Nema ga iz prostog raloga jer je izlobirao da u projekat podunavskih gradova udje umesto Negotina "zajecar i Sokobanja'' ( verovatno imaju reke koje se ulivaju u Dunav pa su zato podunavske,hmmmmm.)
Kao sto si video RARIS je doo, a finansiraju ih opstine nekoliko gradova, sto znaci da nikome ne polazu racune. Pozdrav....

Radmilo Kračunović said...

Bre, baš to DOO je stvar koja činjenično bode oči ...
... nedobitnog karaktera?
Zadnja rečenica: RARIS pruža i komercijalne usluge na tržištu.
Plus oni "privredni subjekti" koji su suosnivači uz Privrednu komoru.
Sve to stoji, da dodam i taj podatak o članarini, koji ne spominje niko. Samo, to nije ni bila tema danas.
U stvari, da li je moguće da smo baš toliko para uštedeli neučlanjenjem, ili da su kilavije opštine od naše (da, ima i takvih) smogle snage (para) za takav trošak. U redu, pitanje je da li su do sada imali i koristi od toga, naravno.
Jeremić je "izlobirao" Zaječar i Sokobanju jer su uz Kladovo to najrazvijeniji gradovi u regionu, a vidi se i po osnivačima.
Ima li tu nekih pozadinskih pretenzija raznih knezova i banova?
Odakle znam, u ovoj zemlji je svašta moguće, taman koliko je i paranoja stil života.
Pa ja i rekoh to, i pre rata je Negotin bio u Pomoravskoj a ne Dunavskoj banovini ... baš bez veze.
Hm, Podunavski gradovi i Timočki klub? Plus Vodogradnja. Sve nešto tečno ... vodeno.
Da ne davim, prihvatam određenu dozu rezerve prema toj ekipi (mada troje Nišlija nisu u RARIS-u, već su iz Centra za regionalnu politiku), ne i prema priči. To nikako nije isto, zar ne?
I dalje smatram da je opština morala da pošalje nekog od autoriteta, čisto da kaže baš to što je napisano u prethodnom komentaru. Red je bio, a i slikala je TV Krajina pa potom pustila. Znalo bi i za ovo čulo više ljudi nego preko bloga.
Wagner nije bio slika za tu priliku.

Radmilo Kračunović said...

Da se "dopunim":
Ukoliko je podatak iz decembra još uvek validan, budžet je oko 750 miliona. Dakle 0,1% je oko 750 hiljada, ili 0,2% oko 1,5 milion dinara. Dakle, 10 ili 20% od ukupne bruto mase zarada radnika JKP za jedan mesec. 750 tisuća mogu da naplate komunalci od petka do ponedeljka ukoliko je dobar pijačni dan u subotu plus nedeljni buvljak. Puta broj vikenda u mesecu, pa puta broj meseci.
Da računamo samo 6 meseci, zbog vremenskih uslova. Tj. 26 nedelja.
Dakle:
26 x 750 hiljada = 19,5 miliona
To je nešto više (oko 10%) od ukupnih prihoda JKP za jedan mesec. A predstavlja članarinu za 26 (ili 13) godina.
Da li je to promašena investicija ili neiskorišćena šansa?
Ne znam. To zna samo Mita Petrović, rizničar opštinske kase.
Svi vidimo da se u Negotinu pare bacaju šakom i kapom na sve strane, kao da je Opština nekome kum, a nekome maćeha.
Eto, minimum rada u JKP je, po opštinskoj odluci, baš 10% što će reći da toliko radnika sme da štrajkuje. Neka štrajkuje toliko radnika, a njihove pare onda neka se iskoriste za članarinu u RARIS-u.
Ili ovo:
Predsednik opštine (funkcija 110):
pozicija 26 (422) troškovi putovanja 700 hiljada
pozicija 29 (746) materijalni troškovi 742 hiljade
ukupno za funkciju 110 (na godišnjem nivou, iz budžeta) 18,7 miliona
ili
Eko-Fond (funkcija 560):
pozicija 113 (424) specijalizovane usluge 800 hiljada
ili
Odbornički dodatak 1,7 miliona (Sa ritmom od 6-8 sednica SO godišnje?! Pa ko je stvarni neradnik u Negotinu ...)
***
Baš super, kako su se sad sve stvari i cifre poklopile, makar "odokativno". Zgodno, zar ne?
***
Da dodam i ovo:
Spreman sam da na blogu objavim zvaničan stav Opštine po ovom pitanju, potkrepljen ciframa. Dakle, zašto "NE" i koji su efekti.
Plus, da objasne kakve to ima veze sa regionalizacijom i decentralizacijom Srbije?!

Slovinian said...

Malo kasnim s komentarom, ali... Negotinci, budite ponosni što ne finansirate privatnu Jeremićevu firmu. A o tome šta su stvarni ciljevi iste, bolje da ne pričam. Bitno je samo da sa politikom (i političkim idejama) nemaju ama baš nikakve veze. Dobra je u Laletovom tekstu jedna među prvim rečenicama teksta, a ta je da su pomenuti ljudi došli da otaljaju posao za pare. Naravno, pošto oni ne čitaju šta se događa po netu, ja ću vam reći da sam prisustvovao sastanku te ekipe i da mi se smučilo dok sam slušao sa kakvom se idejom išlo u Krajinu.

Nisam idealist, nego tek razočarani regionalist iz Niša.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...