Tuesday 16 July 2013

Sofilja


Prilog koštunjavopalanačkoj tezi kako (ovakvoj) Srbijici nije mesto u EU.

Svako, ali baš svako ko se "učlanio" u EU doživeo je sopstveno Proleće, na ovaj ili onaj način. Tamo se građani bune, koliki god im standard bio ili ih tresla ekonomska kriza oni ipak ne ćute. Isto važi i za one van EU, koliko god bili smatrani nebitnima.
Stara i omiljena fraza lokalnih (naših) budala, na temu nečega što je formalno, provizorno, fasadno, a suštinski šuplje, glasila je "puče ko bugarska skupština". Bugarski Parlament jeste do sada nekoliko puta bio raspuštan, u poslednje vreme dobrano zahvaljujući pritisku građana kojima je licemerja i osionosti političara-bogataša više preko glave. Po nekim istraživanjima zapadnih medija, korupcija u Bugarskoj i Rumuniji nije opala ni za jotu iako su te dve zemlje pre nekoliko godina postale nove članice Unije. Za korupciju nisu krivi građani, već oni koji su 2005. godine u Parlamentu (zamalo) jednoglasno ratifikovali Ugovor o priključenju Bugarske EU, ne potrudivši se ni da pročitaju to o čemu su glasali, kamoli da pokušaju nešto iz njega i da razumeju ili nedaj bože primene.
A to je i bila suština.

photo: trud.bg

Zato sada imaju Марияну na svom pragu, pa neka razmisle dokle će još tako kako su se nameračili.

Naravno, Bugari imaju i svoje lokalne kvazilegalističke budale koje osećaju potrebu da nešto "tumače" na račun desetina hiljada građana koji duž sofijskog Bulevara Cara Osloboditelja, sada već duže od mesec dana, demonstriraju protiv samonabeđene kaste oligarha.
Evo nekoliko primera tamošnje "pameti:
U Bugarskoj postoje tri firme koje su zvanično ovlašćene za "proizvodnju&distribuciju" nacionalnih znamenja. Privatne, naravno, kako i priliči postfeudalnoboljševičkom kapitalizmu koji se praktikuje na Balkanu. Njihovi vlasnici smatraju da su silne zastave i ostale nacionalno-državne oznake koje demonstranti nose, na ulice dospeli sa crnog tržišta tj. nisu od njih zvanično nabavljene, i da ih shodno tome nezakonito koriste. Plus, na zastavi ne sme da bude nacionalni grb (neke od njih ga imaju), a Ustav propisuje i standardne dimenzije zastave, koje - gle čuda - takođe nisu ispoštovane. Kako jedan od vlasnika tih firmi kaže, licemerno je da protestanti traže poštovanje Ustava i zakona, a da sami te iste krše.
Carski, nema šta. Spinovanje dostojno jednog srbijanskog ministra informisanja, VIP praktikanta-davitelja slobodnih medija u periodu pre pucanja srpske skupštine.
Idemo dalje. 
Kada su u nedelju (14. jula) gornje fotografije osvanule na FaceBook stranici koja prati proteste u glavnom gradu Bugarske, nije se dugo čekalo na kontrarevolucionarni udar nadležnih Službi. Posle masovnog prijavljivanja te stranice da se kačenjem fotografija golih sisa (u formatu koji nije po uzusima FB - videti случай Femen) zapravo propagira pornografija, pomenuta stranica je bila blokirana naredna 24 časa. Dakle, ceo ponedeljak. Odblokirana je zahvaljujući još masovnijim revolucionarnim kontraudarom po prijavljivačima, na adresu FB administratora.
Konačno, i bugarski ministar inostranih poslova oseća nekakvu нужду da se ob(e)znani povodom protesta:
“Гражданите са тези, които трябва да осъзнаят, че страната има нужда от стабилност, има нужда от решаване на проблеми. Време е протестите да се насочват към по-позитивна посока, към конкретни искания за конкретни политики, а не просто за оставка.”
Prevedeno na slavjanski, varijanta zapadno od Nišave i Timoka:
"Građani su ti, koji treba da shvate da je zemlji potrebna stabilnost, da ona ima potrebu da rešava probleme. Vreme je da protesti krenu u pozitivnom smeru, ka konkretnim zahtevima za konkretne politike, a ne samo za ostavkom."
Tako je, ministre! Građani treba da daju konkretne predloge za rešavanje raznih nuždi koje političari zamese pa prospu po glavama tih istih građana. Zato su ostavke i pokretanje postupaka protiv odgovornih konkretan zahtev i predlog. Onaj pravi.

Sofija (starogrčki sophia, latinski sapientia) predstavlja pojam koji označava "mudrost". Glavni grad Bugarske se do sredine XIX veka zvao Sredec, sadašnje ime su mu nadenuli Turci (Sofya), najverovatnije po istoimenom bugaroslavnom hramu, sagrađenom i nazvanom po ugledu na daleko poznatije uzore - vizantoslavnu u Carigradu i ruskoslavnu u Minsku. Crkve Svete Mudrosti - Hagia Sophia.

Utorak 16. jul: Za rane večernje sate zakazana je prva ovonedeljna protestna kafa, iz automata. Ispred bugarske skupštine, kako je i red.

***
U Srbiji se kafa cirka po vasceli dan, naročito u radno vreme i naročito po kafićima u centru Beograda, na okomet od Parlamenta i Vlade. Dakle, taj vid protesta je kod nas prevaziđen.
Idemo dalje.

Protestiram, kdor ni zanga ni naš!

Srbija nikada nije imala Pankrte, zbog čega su državni ljubimci bili i ostali endemska parazitska vrsta koju je gotovo nemoguće istrebiti.
Srbija nema ni Femen. U Srbiji se nijedna decentna građanka ili pu!pu!iš! smerna srboslavka neće simbolično obnažiti, aludirajući na činjenicu da je vreme srpske građanske revolucije odavno došlo a da Nje i dalje nema.
Marina Abramovic je državljanka Crne Gore. I tamo se građani nešto bune.
Svoje plastike neće pokazati ni neka od proskribovanih simptomatičnih starleta, naročito ne za džabe - to ionako rade samo u odabranim kvazieltističkim krugovima koje prvenstveno čine baš likovi protiv kakvih se Bugari danas bune u svom glavnom gradu.
Zapravo, bolje bi bilo da ništa ne pokazuju, čak ni Marijane među njima. Njihovi napumpani baluni su vazda tokom devedesetih bili prvo pravo sredstvo za razbijanje demonstracija, ponekad efikasnije od kordona i suzavca zajedno - sa konstantnim dejstvom & 24/7 efektom na homo sapiense koji tumaraju ulicama, TV kanalima, odskora i FaceBook/Twitter stranicama sa hashtagom #srbija.

O upotrebi parnih preponskih žlezdi (tog naširoko čuvenog državno-nacionalnog znamenja druge vrste) u ovdašnje društveno-političke svrhe, ima li više smisla uludo trošiti reči? Možda je došlo vreme da konačno i mi pređemo na ono između ušiju?
Ukoliko znate da u Srbijici postoji bilo šta, sakralno ili profano, pod nazivom "Sveta Mudrost" (ili nekim od srodnih varijeteta) -  javite mi obavezno, da se prosvetlim.

Građani Bugarske su sopstveno doskorašnje ćutanje i pomirenost sa "situacijom", na neki način amnestirali svime što se tamo događa poslednjih nekoliko meseci. Iako je stvar još uvek daleko od toga da bude dobra ili joj se nazre kraj - Eppur si muove! To uvek treba imati na umu, koliko god divanjenje i fatalizam izgledali naoko privlačni i jedino isplativi.
U međuvremenu, Srbija mudro ćuti i ispija tursku kafu, istu onu koju u Turskoj zovu srpskom. Turska posla, i njima su udarili silni građanski protesti u mudrost. Pardon, htedoh reći - u glavu.
Vojislav drKoštunica bi podhitno morao domicilnom pučanstvu da objasni sledeće: 
Kako je moguće da mu braća širom Balkana, EU i Sveta podjednako demonstriraju protiv pomahnitalih neoliberalno orijentisanih i kleromilitantnih tzv. "narodnih vlada", dok za to vreme u Srbiji cveta cveće? I to ono Bodlerovo, nesmanjenom žestinom, sa samo malo promenjenim mirisom lakšeg gutanja radi. Kafa, žaba, pesak, ponos, glupost - izbor je na nama.
Kad bolje razmislim, ne mora Taj ništa, jer samo tako može večno.
Prava sova, mudrac jedan - nema šta.

p.s.
NBG su istoimenu pesmu prepakovali sredinom osamdesetih, kao demo snimak koji je puštan po studentskim žurkama, na radio talasima i Akademiji. Zvanično, objavljena je tek u februaru 1997. godine na njihovom prvom pravom albumu, baš u vreme uličnih protesta koji su zamirisali na prvu pravu građansku pobedu nad sumanutim režimom Slobodana Miloševića.
Od tada, pa do dana današnjeg, Marijana ne stanuje ovde.

Dokle bre tako, Drvojislavi?

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...