Friday 3 January 2014

Hronika Palanačkog Uma - IX deo


Tekućih trinaest dana između dva ista krstaška datuma (vatrenog) krštenja njihovog Jedinog, prožima palanačka nadriduhovnost društva kome su duh i duša u nosu, društva u kome su nosevi jedinki koji ga čine toliko prezasićeni mirisom baruta i sumpora pa ne stižu da registruju kako je tu zaista nešto trulo - previše čak i za jednoga Hamleta.


Dušu dalo za novu epizodu Hronike Palanačkog Uma.

Beleške
(Radomir Konstantinović, "Filosofija palanke" 1969)

XII Duh-narod protiv duha

Samoproizveden u iracionalistički duh palanačke zatvorenosti, on mantrički ponavlja Ničeova, Špenglerova i Kajzerlingova "proročanstva" na temu propasti racionalističke Evrope (protiveći joj se kao sopstvenoj budućnosti). U svom iracionalizmu vidi sopstveno spasenje, u sebi iracionalističkom (sa svojom primitivno-tradicionalističkom kulturom) vidi spasioca Evrope. Evropa neumitno stremi ka svojoj propasti, i zato na dnevnom redu nije evropeizacija Balkana već balkanizacija Evrope. Agonijsko nemirenje iracionalističkog duha palanke sa istorijom kao sopstvenom agonijom, daje mu za "pravo" dvostruko samoobmanjujuće mesijanstvo - on nije više samo samospasavajući, već postaje i spasavalački.


fusnota 26: Svaka kultura koja nije primitivističko-tradicionalna, već je racionalisana i upravo zapadnjačka samim procesom i razvojem svoje pretežno intelektualističke oznake, nosi sobom svoju sutonsku sudbu i svoje opšte propadanje.
(Vladimir Vujić, "O putu i životu naše kulture", Narodna Odbrana 02.12.1928)

Svet od "Balkana" može da očekuje jedino spasenje. Od stava krajnje inferiornosti pred Svetom/Evropom u kome vlada "ideologija evropeizacije Balkana", mesijanski duh palanke u pometnji i groznicama plemena u agoniji prelazi u agresivnost spasioca. Samo je takvom duhu moguće da bude jasno kako je agonija uvek mesijanska, i to zasniva na uverenjima 1) da je Balkan/pleme ono što Evropa nije, i 2) da je Balkan/srBstvo nepatvoreno vrelo životodavnog i nepresušnog iracionalizma (do pukog varvarstva) - jer racionalna Evropa to nije, niti može da bude. Ideje Dostojevskog stavljene su u službu veličanja svetosavske kulture i apsolutističkog poricanja humanističke kulture Evrope. Problem slobode, koji je otkrio Dostojevski (sloboda za dobro i sloboda za zlo, tj. sloboda za nihilizam i anarhizam), proglašen je evropskim problemom koji za nas - ne važi. Ideja o Ajnštajnovoj teoriji relativiteta (kao da se radi o učenju pod sloganom "sve je relativno"), nije pozajmljena ni od koga već je, naravno - izmišljena.


fusnota 27: Odsustvo kulture je prisustvo boga, stoga je to čista prednost. Svetosavska kultura je bogočovečanska a ne humanistička i materijalistička. Evropska kultura izgubila je boga. Ako je bog mrtav, kako je to oglasio Niče, on je to samo u Evropi ali ne i u vilajetu svetosavlja. Boreći se sa materijom, čovek nije uspeo da je očoveči, ali je ona uspela da ga materijalizira. Kultura je učinila čoveka robom materije, robom stvari. Zaljubljen u stvari, evropski čovek je najzad i sam postao stvar.
Naše doba nije samo idolopokloničko doba kojim vlada duh najgoreg idolopoklonstva - glinopoklonstvo, povampireni fetišizam stvari, nego je to doba mnogoboštva: Evropa ne pati od ateizma, već od politeizma; ne pati od nemanja bogova, već od premnogo bogova. Pošto je izgubila boga, ona je stvorila idole od filosofije, tehnike, politike. Ipak, najveće njeno zlo je humanizam, a zlo ovoga zla je relativizam. Kad nema večnog boga, ni besmrtne duše, onda nema ničeg apsolutnog - sve je relativno. Zbilja, relativizam je duša humanizma. Ajnštajnova teorija relativiteta je završna, sabirna posledica humanizma i svih njegovih naučnih, tehničkih i političkih ogranaka. No ne samo to, u poslednjoj liniji svojoj, humanizam je - nihilizam. Zar može čovek ne biti nihilist ako ne poznaje nikakvu apsolutnu večnu vrednost? Zbog toga je relativizam otac anarhizma, a nihilizam i anarhizam logični završetak evropske kulture.
(jeromonah dr Justin Popović, "Između dvaju kultura: evropske - čovečanske
i svetosavske - Bogočovečanske", Narodna Odbrana, 04.11.1928)

Balkan (slovenski, sa slovenskim srpstvom) sav je u osećajnosti, ka njoj otvoren kako to  Evropa nije, niti će ikada više biti. Balkanski (slovenski srpski) čovek je negativ evropskog: iracionalno-neevropski, on u svom anti-evropejstvu (kojim pokušava da porekne istoriju) istovremeno može biti hajduk, pesnik i bogonosac. On može podjednako i istovremeno da bude mistično-mesijanski bogočovečan u duhu svetosavske kulture srednjevekovlja, ali i dadaističko-anarhistički na balkanski način, plemenski doživljen u duhu hajdučkog iracionalizma. Ovakva jezička pometenost balkanizatora Evrope zapravo iskazuje svu pometenost takvog duha u njegovoj ex-subjektivnosti i proizvoljnosti, koji svoju neplodnost pokazuje i dokazuje nastojanjem da sebe izuzme iz istorije, tj. od samog sebe.
Duh agonijskog mesijanstva briše sve razlike (kao nad-duh svakoga duha ili nad-ja svakoga Ja), koje postaju skoro beznačajne i moguće jedino u službi njemu i njegovom protiv-istorijskom protiv-evropejstvu. Samo je tako, na jednom mestu, moguće spojiti Mitrinovića (konfuzni new age misticizam), Jonića (nacionalizam koji otklizi u nacizam), Micića (dadaističko-anarhistički zenitizam) i Drainca (hipnizam).

fusnota 28:


I nije ova Južna Slavija, ova Slovenija naša, ova zemlja Slovenstva, samo značajna na jugoistoku Evrope. Ona je, prvo, značajna, i to odlučno, po budućnost civilizacije i po razvoj ljudske svesti i u vrlo dalekoj budućnosti. Ona je nacija koja je, kao nacija, pozvana da reši ekumenski problem, i problem i misteriju religije hrišćanske i njezinih dvaju i triju i mnogo crkava; osim toga, i teže od toga, da reši briljantno zagonetnu misteriju islama; naročito islama u odnosu prema hrišćanstvu. Drugo, ova je Slavija na Jugu prethodnica i muško načelo buduće sveslovenske civilizacije. Neka se čude jezici i mase modernog ljudstva; i mogu ako hoće, i da ne shvate i da ne poslušaju glas i naveštanje o Sveslovenskoj Civilizaciji i raskošnoj službi Slovenstva modernoj kulturi Evrope sa Amerikom i Azijom. Slovenstvo je nužno ljudstvu kao što su duša i smisao srca nužni srcu i telesnoj krvi... 
Naša budućnost je u tvarnosti. Tvar se stvara od ljudi; Proviđenje stvara suštinu. Razum je oruđe i rad je način kojim stvara tvar, materija. Supstancija je tvarnost. Esencija je suština. Telo je slava tvarnosti; oduhovljeno životom telo je slava i savršenstvo. Jugoslavija će biti onaj organ čovečanstva koji će po prvi put oživotvoriti rasni ideal savršenstva ljudskog, ideal masivan i u masama. Prosečni sin Jugoslavije biće, kad se sasvim sazda Jugoslavija, najviši prosečni tip ljudske punoće i jednostavne slave. Bog će disati u čoveku svesnom voljom čoveka.
(Dimitrije Mitrinović, "Vidovdan Jugoslavije, Politika, 28.08.1930)


Mi, sloveni, međutim, moramo imati hrabrosti za pobedu duha nad materijom. Mi smo danas jedini koji možemo doneti spasenje Zapadu. Svi pokreti koji se u njemu danas u tom pogledu javljaju, svi su oni malokrvni i bez dinamike. To je sasvim razumljivo, jer tamo pojedinci ne dobijaju nikakvu snagu iz širokih narodnih slojeva, koje je duh materijalizma takođe već zahvatio. Jedino mi, Sloveni, imamo narode, čiji ogromni delovi imaju živu veru u Boga.
(Velibor Jonić, "Kriza Religioznosti", Narodna Odbrana, 08.09.1928)


Trka za Evropom, odvratna je. Hoću da zenitističkom poezijom budemo prva brana evropskoj degeneraciji na Balkanu. Jer danas hteti evropeizaciju Balkana u sumrak Evrope, danas kada je najsavremenija balkanizacija Evrope, znači trčati oko samog sebe za svojim sopstvenim repom.
Ispićemo devet akova zvezda
I pojesti hiljadu vagona srpskog neba
Ako balkanske oči ne iskljuju mozak zapadne
Evrope
(Ljubomir Micić, "Zenit", 1925)


Vreme je da nas, Balkance, prenesu preko granice, jer naša divlja duša ima sve osobine pomućene šekspirovske genijalnosti. Zabranjen uvoz pesnika bez portfelja, a dozvoljeno izvoženje hipnističkih duša po ovom rasporedu: 
- za Francusku 3.000.000 kila osećanja
- za Nemačku 4.000.000 za izlečenje od ekspresionizma
- za Englesku 5.000.000 bombi za ravnopravnost
- za Bugarsku 6.000.000 kila razuma za otklanjanje šovinizma
- za Rusiju, bratstvo
Potrebno je oživeti sve stvari na način balkanske dekoncentracije osećanja. Umetnost dekoncentracije - Art de déconcentration.
(Rade Drainac, "Kroz teleskop hipnizma", Hipnos br.2, januar 1923)

+


Srbija ne beži od Evrope, ali ne može da uđe u takvu Evropu pod uslovima koje joj nameću.  Nemamo pravo da se odričemo svoje duhovnosti, svoje kulture, svega onoga što nas čini narodom. Zato se nadam da će se narod svesno vezati uz svoju crkvu i blagodariti Bogu što mu daje mogućnost da sačuva apostolsku veru. 
Duhovno stanje Evrope sada je veoma jadno. Tamo je, kao što je rekao Fridrih Niče, 'Bog umro'. Istina, postoje još neka ostrvca crkvenog života. I ne može se bez dijaspore: srpske, ruske, grčke. Zato se sećam reči koje je rekao jedan od rimokatoličkih episkopa: 'Nismo mi vama potrebni, već vi nama'". To u principu i nije toliko čudno. Bilo je vremena kada su jedni bili za crkvu, a drugi protiv nje. Sve se razvija po spirali. Prvo se događa greh, a onda obnova. Tako se u istoriji više puta ponavljalo.
(Miroslav Gavrilović, patrijarh SPC Irinej, Moskva 28.07.2013)

***
Posle prolivenih kilotona koncentrovane ideologije ljotićevštine & ostalih nacipalanačkih poganosti, ostaje nam da ovde spomenemo i poneki glas koji takođe Konstantinović citira, podjednako disonantan - kako pre jednog veka, tako i danas.


Uskoro će svi levofrontaši da se pod vođstvom g. Rade Drainca dignu sa lopatama, motikama i pijucima, da od Istre do utoke Dunava sagrade kineski zid, kojim će se Balkan ograditi od Evrope, da se ne sruši u sveopštem propadanju Zapada. Da, kineski zid verovatno od čerpića (cement neće upotrebljavati, jer je to produkt gnjilog Zapada). I jednoga dana, kad propadne siromašna Evropa, mi spaseni Balkanci ćemo lepo šetati rubom zida i sa njega umesto u Evropu pljuckati u - prazno.
(mesečnik "Stožer" broj 11, Beograd, novembar 1931)

Ne, zapravo, uopšte nije smešno.

Koštunjare i ostalo dverinje nećemo, i ne treba ih ni spominjati ovde. Ionako ih previše ima svuda oko nas. Neki prodaju svoju maglu javno, neki prikriveno - pišući udžbenike i/ili besomučno anonimne štanc-komentare po internet portalima. Neka to rade po svojim ljušturama i košuljicama.
Međutim, ostaje nejasno - kako su to negdašnji "levofrontaši", samo stotinak godina kasnije, postali najcrnji desničari?
A možda ipak, kada Palanka spoji prste obe ruke, prestane i nestane svaki privid različitosti levofrontaša i desnorukaša, ostanu samo goli ne-um i njegova glavna sredstva za postizanje ciljanog kolektivnog ludila: strah, i njim pravdano nasilje.
Plus, ta Evropa u nestajanju, to arhizlo balkanoida u raspadu koji traje čitav vek, nikako da nestane. Nije da nije bilo pokušaja, ima ih i još će ih biti, a ona i dalje stoji tu gde je oduvek bila. Tako treba i da ostane, inače, o čemu bi mogli da beskrajno laprdaju silni spasitelji&usrećitelji nacija, konvertibilni konvertiti i EUropejci godina okićeni ordenjem načinjenim od zarđalih kašika sa zlatnim vencem satkanim od laži.
Cupkanje u mestu, taj statik-pogo Palanke, nikako ne znači i automatski početak dugo očekivanog putovanja u Jevropu. Naprotiv.

Au contraire, kako bi to slikovitoumno znao kazati gos'n Drainac.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...