Tuesday 25 February 2014

Pećina zaboravljenih senki


Pojmove ne povezujem.

Električni Orgazam

Otkazana je izložba političkih karikatura "Do izbora par putića" autora Jovana Prokopijevića, karikaturiste lista Politika. Organizatori iz zemunske galerije "Ikar", kao obrazloženje za telefonsko otkazivanje izložbe navode "da je reč o političkoj karikaturi". Autor pretpostavlja da je u pitanju karikatura sa pozivnice, na kojoj se nalaze Aleksandar Vučić i Ivica Dačić.

Politika, 26.02.2014.


A sada, rekoh, uporedi našu prirodu sa ovim stanjem. Zamisli da ljudi žive u nekoj podzemnoj pećini, i da se duž cele pećine provlači jedan širok otvor koji vodi gore, prema svetlosti. U toj pećini žive oni od detinjstva i imaju okove oko bedara i vratova tako da se ne mogu maći s mesta, a gledaju samo napred, jer zbog okova ne mogu okretati glave. Svetlost im, međutim, dolazi od vatre koja gori iznad njih i daleko iza njihovih leđa.
Između vatre i okovanih vodi gore put, a pored njega zamisli da je podignut zid kao ograda kakvu podižu mađioničari da iznad nje pokazuju svoju veštinu.
Zamišljam, reče on.
Zamisli uz to još da pored tog zida ljudi pronose razne sprave, i to kipove ljudi i drugih životinja od kamena i drveta, kao i sve moguće tvorevine ljudske umetnosti, ali tako da one iznad zida štrče, i da pri tom, kao što to obično biva, pojedini od njih u prolazu razgovaraju a drugi ni reči ne govore.
Tvoje je poređenje neobično, reče on, a neobični su i tvoji zatvorenici.
Slični su nama, rekoh. Zar misliš da oni vide nešto drugo osim svojih senki i senki drugih ljudi, koje svetlost vatre baca na suprotan zid pećine?

Platon
Alegorija pećine, iz sedme knjige Države


U selu Brestovac, kraj Negotina, vukovi su prošle noći načinili pokolj u toru domaćina D.S. On je stado sinoć, kako to inače radi svaki dan, zatvorio u štalu u svom dvorištu koje je ograđeno zidom, zaključao vrata štale, ostavio čak upaljenu jednu lampu i otišao na spavanje. Vukovi su se iz obližnje šume kroz rupu u zidu uvukli u dvorište, ušli u štalu kroz jedini i vrlo uzan prozor bez stakla, napali usnule ovce. Nekoliko su čak izvukli kroz taj prozor napolje, u dvorište. Za sve to vreme niko u domaćinstvu D.S. nije ništa čuo. Kada su ujutru ustali imali su šta da vide - dvadesetak mrtvih ovaca, što u dvorištu što u štali, ostale su bile sve izujedane i izranjavljene. Interesantno je da vukovi nisu dirali kravu i tele koji su takođe bili u štali, ali ni svinje u oboru. Neke komšije sumnjaju da je u pitanju bio samo jedan vuk, koji je to već radio u još nekoliko domaćinstava tokom prethodnih mesec dana. D.S. kaže da u dvorištu nije imao psa čuvara jer su mu prošle godine jednog pojeli vukovi; sada je nabavio štene šarplaninca, ali žali što će proći vreme dok ne odraste da može da mu čuva kuću i imanje. 
Očajni domaćin se jutros obratio za pomoć nadležnima u opštini Negotin, poput ostalih oštećenih meštana, ali do ovog trenutka nije dobio nikakav odgovor, iako je predsednik Skupštine opštine Puljecović (DSS) istaknuti član lovačkog društva "Hajduk Veljko".[1]

TV Krajina Negotin, STV Negotin, Kurir, Glas
avgust 2003. godine


Ideja je potekla od članka Džudit Turman u Njujorkeru, o pećini na jugu Francuske, otkrivenoj 1994.godine, koja krije najstarije pećinske crteže ikada pronađene. Verner Hercog je odlučio da dokumentuje ovo otkriće od izuzetnog kulturnog značaja. Prilikom prve posete pećini, primetio je da su crteži naslikani na neravnim i izbočenim površinama tako da pri treperavoj svetlosti vatre deluje kao da se kreću. U tome je prepoznao duboke korene filma i prve pokušaje čoveka da stvori pokretne slike. Stoga je odlučio da svoj film snimi u 3D tehnici, da bi što vernije gledaocima dočarao utisak koji je imao praistorijski čovek.
Ova pećina je zabranjena za posetioce zbog rizika od oštećenja crteža, te je Hercogov film verovatno jedina prilika da ljudi širom sveta na jedinstven način dožive fantastičnu atmosferu podzemne riznice. Kritičari ističu da "Pećina zaboravjenih snova" nije samo film o praistorijskim crtežima, već i film koji poziva na promišljanje veza između umetnosti i svakodnevnih rituala i uticaja koji naši davno zaboravljeni preci i dalje imaju na nas.

RTS 24.04.2012.
iz najave premijere filma Vernera Hercoga "Pećina zaboravljenih snova"


Radije ću umreti na nogama nego provesti život na kolenima.

Emiliano Zapata
krilatica

***
Emiliano Zapata, običan meksički seljak i filozof agrarne revolucije, ubijen je u aprilu 1919. godine iz zasede. Proveo je život u skladu sa svojom krilaticom.
Ovce (uglavnom) ne lete, valjda je to razlog što nemaju krilatice.
Šta će uraditi ovdašnje pećinske ovce, okovane lenjošću, strahovima i autocenzurom, kada im se ugasi vatra (dok blenu u ružičasti ili fejsbuk zid), jer niko nije našao za shodno da se bakće njenim održavanjem? Kada ostanu u mraku samospoznaje, da li će i tada nastaviti da žmure? 
I ćute?
Vatra je simbol znanja - o tome se podosta da naučiti iz sudbina Prometeusa i Lučonoše. Bez nje će pećinske ovce zauvek ostati u mraku, čkiljeći prestrašeno u sve ređe tračke svetlosti preko zida, nadajući se kako je to i dalje samo statična igra senki, moleći se da i ovoga puta preko zida ne dolazi zli vuk baš po njih. Ovce ne žele da čitaju Nimelera ili de Boatjea, jer je čitanje ionako besmisleno u mraku za koji su same odgovorne.
Država Srbija se ponaša kao da je na sedmom nebu platonske ljubavi građana prema kasti politikanata-silovatelja. Do sedme knjige još nije stigla, jer nije uspela da završi ni prvu kako treba. Dobrim delom je to tako zahvaljujući nezainteresovanim ovcama da bilo šta čitaju. 
I urade.

_______________
[1] Naknadno je bila organizovana hajka u kojoj je učestvovalo sedamdeset lovaca, ali bez ikakvog rezultata - vukovi kao da su u zemlju propali.
Ili pećinu.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...