Saturday 27 September 2014

Stanje duha


Parada ponosa

Svake godine se rasplamsaju strasti oko održavanja Parade ponosa. Malo spontano - ipak je ovo sada ponovo prilično zaostala, patrijarhalna sredina (uspešno smo se vratili sto godina unazad), a mnogo više dirigovano od strane državnog establišmenta.


Homoseksualnost je imanentna ljudskoj populaciji u određenom malom promilu, od njenog nastanka (i ne samo ljudskoj). Rečju, prirodna je. Svrstavanje homoseksualnosti u negativne i nepoželjne pojave, vezuje se prvenstveno za monoteističke religije (hrišćanstvo, islam i judaizam), nastale iz istog korena. Ove su religije i heteroseksualnost tretitale kao greh, ako nije usmerena na stvaranje potomstva, a homoseksualnost je i veći greh, jer ne samo da ne može stvoriti potomstvo, nego i potencijalne „proizvođače“ potomstva odvraća od te uloge. Zato je i danas Crkva najglasniji protivnik priznavanja prava na tu vrstu različitosti među ljudima. Pogotovo su pravoslavna vera i islam ortodoksni i potpuno neprilagođeni savremenoj civilizaciji, dok vrhovni poglavari katoličke crkve ipak pokušavaju da prate civilizacijske trendove u priznavanju prava na različitost.
Prema tome, nije realno očekivati od Crkve i njenih poglavara da promene stav.


Ono što zabrinjava nije stav Crkve, nego prostor i sloboda delovanja kojima Crkva raspolaže i otvorena podrška državnih i političkih struktura koje uživa. Klasična politička trgovina koja je počela devedesetih podstrekivanjem ekstremnog nacionalizma uz veliko angažovanje sveštenstva, dovela je uzvratno do pozicioniranja Crkve kao moćnog društvenog činioca u svim sferama života. Danas je ona prisutna u školi (a bori se da ude i u predškolske ustanove), na Univerzitetu, u oružanim snagama, zdravstvenim ustanovama, u svim masovnim medijima. Vraćena joj je imovina kojom raspolaže bez ikakve kontrole od strane države, finansijski je podržana i na zakonit i na nezakonit nacin, a svakako na račun svih poreskih obveznika, pa i onih na koje poteže anatemu, a koji Paradom ponosa pokušavaju da skrenu pažnju na svoje pravo na različitost.
Političari na vlasti, pritisnuti obavezom da poštuju standarde EU, javno prihvataju tolerantnost prema LGBT građanima, ali to ipak formulišu tako da i njihovim glasačima koji su netoleratni prema LGBT sugrađanima stave do znanja da je samo iznuđena retorika u pitanju. Prethodnih godina je sve rešavano izgovorom bezbednosnih procena, ove godine takav izgovor verovatno više neće proći. Dakle, parade će verovatno biti, usputnih koškanja, pretnji i napada verovatno će isto biti, neće izostati ni kukanja na nepotrebne troškove u ovo vreme krize i … proći će.
Ali suština se ni za jotu nece promeniti. LGBT je samo jedna manjinska grupa čija su prava ugrožena i za koju se do sledeće parade država neće interesovati. Ugroženi su i oboleli od retkih bolesti čiji životi zavise od spremnosti države da im pomogne. Šta je sa beskućnicima i decom koja spavaju po šahtovima? Šta je sa Romima - najvećom ugroženom marginalnom grupom, koja je stigmatizovana kao i LGBT?

Zato nije pitanje: treba li Parada ponosa?! 
Treba!
Pitanje je: ko će da organizuje paradu protesta za ostale marginalne, stigmatizovane, nezaštićene, bespomoćne, za koje država neće učiniti ništa, ako ne bude naterana?


***
Uz tekst Građanskog saveza dodajem još jedno pitanje:
- Zašto niko do sada nije organizovao paradu, bolje reći protest za ostale marginalizovane, stigmatizovane, nezaštićene, bespomoćne, za koje država neće učiniti ništa osim ako ne bude na to primorana?
I odgovor:
- Zato što je u glave standardnih palančana duboko usađena potpuno apsurdna sramota biti sve gore pobrojano: stranci, pederi, cigani, šiptari, hrvati, crnci, bolesnici, beskućnici, invalidi, izbeglice, imigranti, napuštena deca, pretučene žene, radnici koji su ostali bez posla jer su im firme uništene hirovima nesposobnih idiota (direktora i političara), seljaci, opozicionari, ateisti, kauri, studenti, nepoštena (i nepotrebna) inteligencija, sasvim obični ljudi koje svakoga dana u svakom pogledu sve više lažu i kradu. Svako ko je neprilagođen i neupodobljen kolektivnom ludilu, diskvalifikovan navedenim (i ko zna kakvim sve još) etiketama u najdubljem duhu i tradiciji palanačkog fašizma iz svačijeg sokaka. Svi oni - svi MI zajedno predstavljamo apsolutnu većinu u ovoj zemlji. Zato glavno pitanje nije KO, već ZAŠTO.
Zato što smo palančani, jer palanka nije geografsko demografski pojam već predstavlja stanje duha.
Zato.

Zbog toga živimo stihove Nimelera i Ogdena, umesto da ih čitamo.

Građanski krug (srodni tekstovi):

20.09.2009. Post #229 - Otisak nedelje (predlog #6)
10.10.2010. Post #376 - Tri banke
17.10.2010. Post #377 - Otisak Nedelje (predlog #1)
08.10.2012. Post #452 - oktoMbarski salOOn
29.09.2013. Post #545 - Otisak nedelje (predlozi #2 i #3)
25.09.2014. Post #723 - Gordost i Prajdrasude

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...