Thursday 23 April 2015

Hotel Kolonifornija


I tako, dok se naš Ljuba Panker po belom svetu bavi zaista ozbiljnim poslom, za to vreme u njegovom rodnom Kladovu budale orgijaju li orgijaju.


 - Od 28 odbornika, na sednicu nije došlo 10 odbornika SNS-a, dva iz SDS-a, dok su dvojica odbornika bili odsutni zbog bolesti! Da je došlo 10 odbornika SNS, premijer Vučić bi od danas poneo titulu počasnog građanina - kažu odbornici.
Za sada je nejasno zbog čega SNS-ovci nisu došli da glasaju za svog vođu. Predsednik opštine Kladovo Radovan Arežina (SPS) izjavio je da nešto ovako nikada nije doživeo u svojoj političkoj karijeri!
- Ovo shvatam kao krajnji nonsens! Prihvatam svaki oblik političke borbe, ali je ovo nečuveno! U ovom slučaju trebalo je da bude jedinstvo opozicije i vlasti, barem dok se ne dodele nagrade onima koji zaista to zaslužuju - izjavio je Arežina.
Na dnevnom redu sednice koja se nije održala, povelju zahvalnosti za nesebičnu pomoć opštini Kladovo u vreme poplava, trebali su da dobiju: ministar odbrane Bratislav Gašić, Velimir Ilić, Blagoje Spaskovski, opština Bor, Predrag Marić, Zoran Drobnjak i general Milosav Simović.



Čitaocu ovih "novina", nesviklom na budalaštine koje politikanti građanima Srbije svakodnevno priređuju, teško bi ovde bilo šta moglo pružiti trunku ili slamku za koju bi se mogao uhvatiti u bezuspešnom pokušaju da razume ovu vest. Stvarno, otkud to da naprednjački odbornici bojkotuju svog šefa?!
Uopšte se ne radi o bojkotu Gospodara Vučića od strane njegovih (kaba)dahija, baš kao što ni predsednik opštine uopšte nije naivan niti je u politici od juče, kako bi se iz njegovih izjava dalo zaključiti. Naprotiv.
U opštini Kladovo su pre poslednjih izbora vlast tvorile DS i SPS. Posle održanih izbora i lapota koji je počinio Tadić, svi dotadašnji odbornici i nosioci javnih funkcija prelaze u njegovu stranku i tako omogućavaju kontinuitet iste ekipe na vlasti, što je podrazumevano razbesnelo lokalne kradikale koji su računali na tzv. beogradsko-republičku formulu (koalicija SNS i SPS). Tokom prošlogodišnjih poplava, više nego upadljivi bili su helikopterski desanti najviših državnih funkcionera (od Vučića pa naniže) po okolnim ugroženim mestima, od Tekije preko Petrovog sela do Grabovice, uz neskriveno zaobilaženje Kladova, iako je i sam grad prvih dana bio potpuno odsečen od sveta (sve telefonske veze i internet bili su u prekidu, osim VIP mreže i naravno rumunskog signala mobilne telefonije), a 3/4 meštana Tekije u prvih 48 sati je bilo privatnim brodom evakuisano u kladovski hotel. O dočeku koji je prilikom prve posete bio upriličen drugospodinu Vulinu, ravnodušnim pogledima meštana i škrgutanju zubima, verovatno ni on sam nije smeo da podnese raport Gazdi bez prethodnog kandiranja.
Ukoliko je neko zaista zaslužio da pude pohvaljen i počastvovan opštinskim priznanjem, to su onda na prvom mestu piloti i tehničari iz kasarne u Batajnici, radnici RTB Bor, kladovski komunalci i šašavi Velja Ilić. O pomoći koja je Kladovu tada stigla iz Zagreba, u gornjoj vesti ni reči. Ostalim "laureatima" je Kladovska opština uglavnom služila kao rezervni položaj ili izgovor da na strašnome mestu ne budu, ali da sa njega ipak uteknu. Pardon - da ne šetaju pod dugom, već "da idu u Tekiju da rade". Blato sa tekijanskih ulica ili voda u Grabovici nisu mogli da se uklone jezikom, bio on velik kao lopata. Jednostavno, stvari ne idu tako.
Elem, u Kladovu je ponovljen negotinski scenario iz 2014. godine, posle vanrednih lokalnih izbora. Tada je dotrajala ekipa DS+SPS na vlasti imenovala komisiju i kandidate za majsku nagradu, povodom 12. maja Dana opštine Negotin. Zbog, u međuvremenu, utvorene nove koalicije SPS i SNS, cela priča je bila stopirana, a u Negotinu se 12. maja 2014. godine bukvalno nije dogodilo ništa. Jednostavno, u kalendaru 2014. godine Dan opštine Negotin nije postojao. To što su socijalisti predložili listom svoje kandidate za nagrade, moglo je biti naknadno izmenjeno jer postupak kandidovanja i dodele nagrada nije bio do izbora okončan, ali komisija je jednostavno samu sebe hibernisala iako za to nije bilo nijednog razumnog razloga ili povoda. Razumnog ne, ali palanački sumanutog - da.
Taj razlog je sada, godinu dana kasnije, primenjen u Kladovu.
Jednostavan zaključak se sam nameće:
Opozicioni naprednjaci ni po koju cenu ne žele da im vlast bez njihovog učešća nagrađuje zaslužnog Vođu. Kada se to promeni, Tadićevci budu eliminisani iz vlasti a kradikali sa Miroča siđu da stoluju u Fetislamu, onda će sve leći na svoje mesto i Aleksandar Vučić primiti zasluženu nagradu - iz pravih, podobnih ruku.

Stvar je prosta, druže Arežina. Samo se ne pretvarajte da je ovako nešto nečuveno, ili je "prvi put" - jer nije. Ali jeste patentirano vaše, espeesovsko.
Baš kao što nije ni prvi put zatvaranje svojih ili tuđih odbornika u "karantin", poput poslednjeg slučaja u Inđiji. Setite se iste tehnologije nadgornjavanja u Kragujevcu ili Nišu, ponegde začinjene i šlagom od batina (Majdanpek, Zaječar, Niš). Dakle, na Istoku ništa novo. A zatvaranja odbornika i kandidata u "karantine" je bilo i ranije, i opet u Negotinu.
U zimu 1996. godine, u vreme "onih" lokalnih izbora, kandidat koalicije Zajedno u selu Štubik, čuveni Mića (potonji član GSS), tri puta zaredom (ponovljeno) uspeva da ima na tom biračkom mestu isti broj glasova kao i kandidat SPS. Tek kada su čoveku uvalili poziv za vojnu vežbu i tako ga eliminisali iz, po četvrti put, ponovljenog glasanja, SPS konačno dobija svog odbornika u selu iz koga se tradicionalno snabdevaju jagnjetinom. U kafani, u kojoj su se 12. marta 2003. uveče, ti isti, mrtvi pijani upisivali u "Knjigu radosti" zajedno sa koštunjavom sabraćom. Neki od tih "upisnika" su danas u SNS, neki su se vratili u SPS, a neki su i dalje u DS (do sledećeg mešanja karata)...
Da, ovo poslednje ste dobro pročitali, nije greška.
Kada je Radmila Gerov u novembru 2008. godine, posle preleta odbornika SRS u SNS, rekonstruisala lokalnu vlast i kradikale ubacila u šemu umesto radikala, niko nije očekivao da će rok hlapljenja te "nove vlasti stare ekipe" biti tako kratak - tek, do sudskog oduzimanja mandata SNS i vraćanja istih SRS. Na stranu što se to kosilo sa istim slučajem potpuno suprotnog ishoda, kada su Tadić (opet on...) i Malovićka blagosiljali 20 poslaničkih mandata koje je Nikolić ukrao radikalima, ali po objavljivanju sudske presude u januaru 2009. godine vlast u Psihorupi biva ponovo "rekonstruisana" a radikali sa vraćenim mandatima bivaju vraćeni i u vlast, ovoga puta sa novim odbornicima. Shodno pilećoj pameti koju pomenuti poseduju, logično je bilo da naprave kiks i zajebu stvar - da požure sa imenovanjem nekih od odbornika u Veće a da pre toga ne obezbede kvorum bez njih, kako u Skupštini tako i u Izbornoj komisiji. Ono što je potom sledilo predstavlja istoriju negotinske nesreće, palanačke parapolitike, koju još uvek zajedno ispisuju ovdašnja "vlast" i pripadajuća joj "opozicija". 
Na ovom blogu je tada, u tekstu Otisak nedelje 12.04.2009. (Predlog #5 - Kozaci, hajduci, bećari, delije i bekrije), bilo napisano sledeće:

"I tako, dođe na dnevni red u petak 10. aprila čuvena Osma sednica Skupštine opštine Negotin. Beše i ničim izazvani & iznenadni direktan TV prenos, koji je uredno plaćen iz budžeta Opštine. Dođoše 20 legalnih i 3 nelegalna odbornika, taman 23/45 koliko im treba za vlast. Ona 3 glasaše za izbor novih članova Opštinske izborne komisije koja treba da im (tim odbornicima) dodeli mandate kako bi mogli legalno da učestvuju u radu Skupštine - tj. da glasaju za sebe. Sve je u redu, baš po propisima, reče tadašnji ministar Marković. Kada bi se zezali, ako je kome još do toga. Sve po dobro nam znanoj formuli 20+3=0, toliko puta do sad praktikovanoj u ovom gradu. Zaista, nije nam prvi put.


I opet lokalna opozicija čeka, umesto da sama kreira istoriju. Prvo su se okupili svi (12 odbornika DS, 8 odbornika SPS, svi članovi OIK-u-ostavci ispred DS+SPS+SNS, svi predsednici stranaka) toga jutra u 9 sahata u zgradi Komiteta (čuveno Orlovo gnezdo SPS), malo da prokrljaju sveže spravljenih 25 kila pečenja sa prilozima. Ali - pod ključ, da neko od njih slučajno ne izmakne kontroli i počne da posti na sednici SO, desetak dana pred Vaskrs po istočnom obredu (kako to zove RTS).


Po završetku Sednice i jedni i drugi su se još malo proveselili, pade pečenje i u Opštini (količina veća od komitetske). Plus hektolitri. Onda(k) Trio Fantastikus sede da piše prijave i prigovore nadležnom ministarstvu, sve na salvetama, jašta - kako i priliči komitetskoj atmosferi. I održaše konferenciju za novinare koja je na momente podsećala na dodole."

Magistar Unogović je tada velikodušno ponudio prostorije SPS da tu pod ključ smesti odbornike SPS&DS i članove Opštinske izborne komisije iz SNS, kako neko od njih ne bi po gradu zalutao pa ušao u zgradu Opštine u vreme održavanja sednice SO, za koju je tada trebalo oboriti kvorum i izazvati tako im omiljene "privremene mere". Kao apendiks zaključavanju, da ne zaostane, tadašnji žuti Šef Novostilski je doćerao 25 kila roštija i pečenja (ovog puta ne iz Štubika, nikako!) pride, ne bi li holesterolom i špricerom odbornicima isterao bubice iz glave, najsitnije trunke primisli kako bi možda ipak mogli da se prodaju Svetoj Peenteki za neku dijetalniju opciju prehranjivanja flore i faune. Vlast je, naravno, doćerala u opštinu sopstveno krdo mesa&veselja. Za lubenice je još uvek bilo rano. Svi srećni, siti i napiti... i tako do dana današnjeg u skoro neizmenjenom sastavu.
Karantini, vojni ili komitetski, crvene i druge ruke nagradodavne (ne)podobne, zaključavanje sa prehranjivanjem i opijanjem, nelegalne sednice, nenadležne komisije, spasitelji, preletači, trafikanti... sve je to, nažalost, surova realnost domaćeg strančarenja, koja traje još od Miloša Velikog pa do danas, i nema ni trunku namere da prestane.

Posle negotinskog sindroma u Kladovu i nedavno održanog inspekcijskog nadzora u režiji Tome Nikolića, tj. utvrđivanja na čijoj je pravoj strani lokalna kradikalska ekipa (tj. javno podoban deo nje), čisto sumnjam da će ikome ovdašnjem na pamet pasti da Vučiću ponudi majsku nagradu opštine Negotin. A možda i hoće, ko to zna? Pileća palanačka pamet i dalje predstavlja veliku misteriju, mnogo manju za ornitologiju i daleko veću za društvene nauke.

***

Po čemu je Belgija poznata? Po čokoladi, zar ne? E pa to više nije tako. Tamo sada postoji jedan hotel koji spolja ima oblik jednog velikog ljudskog creva. Radi se o kreaciji holandskog dizajnera Jupa Van Lishuta, koji joj je nadenuo ime "Hotel KasAnus". Nadasve ironično, zar ne... Gosti koji su proveli noć unutar ovog hotelskog objekta, kažu da im je bilo super jer im niko nije ometao san, naokolo je priroda prepuna crnih labudova i žabljeg kreketanja.
Uz prenoćište ide i doručak, a vi probajte da zamislite fruštuk unutar debelog creva.


Mnogi tvrde da svetske sile u Srbiji vode svoju kolonijalnu politiku, da smo za njih samo slepo crevo moderne civilizacije. Posle svega izrečenog, utisak je da domaće siledžije vode svoju kolonalnu politiku. Pravi ljudi na pravom mestu, onako prežvakani i nesvarljivi kakve ih povazdan vidite po naciservisima i ostalim pinkovima, zaista ne mogu naći bolje mesto za to od domaće varijante pansiona KasAnus.
U svaku opštinu obavezno treba uvesti po jedan ovakav karantin, sa kompletnim supozitorijalnim menijem i rum-servisom za odbornike-zatočenike. Ako treba, obezbediti strane investitore i subvencionisati iste, platiti franšizu autoru, dati koncesiju na plac. 
A naziv, glupo bi bilo da ostane onaj stranski, kolonijalni?
Dajte bre nešto domaće, kolonalno, de profundis Gospodarevog trakta.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...